3 Kako bračni drugovi mogu urediti svoje imovinske odnose?
3.1. Koje odredbe mogu biti promijenjene bračnim ugovorom, a koje ne? Kakvo uređenje imovinskopravnih odnosa mogu odabrati?
Sklapanjem bračnog ugovora bračni drugovi imaju mogućnost dogovora o drugačijem bračnoimovinskome režimu od onoga koji zakonski omogućava odvojenu imovinu. Ne smatraju se svi vlasnički sporazumi bračnim ugovorima - to su samo oni koji uglavnom zamjenjuju njihov pravni režim zajednice imovine i koji su namijenjeni sveobuhvatnom uređenju gospodarskih odnosa bračnih drugova.
Kao alternativne oblike bračnnoimovinskog režima austrijsko pravo omogućuje zajednicu imovine i ugovor o nasljeđivanju. Ipak, bračni drugovi se ne moraju ograničavati na te mogućnosti u svojem izboru bračnoimovnskog režima.
Što se tiče bračnoimovinskog režima, moramo razlikovati dva oblika: pravno nereguliranu zajednicu imovine inter vivos (među živima) i zajednicu imovine mortis causa (za slučaj smrti). Zajednica imovina inter vivos može se urediti kao jedinstvena ili ograničena zajednica imovine. U prvome slučaju se sva donesena i buduća imovina bračnih drugova smatra imovinom bračne zajednice. U drugome je slučaju uključena samo imovina nabrojena u bračnome ugovoru. Bračni drugovi postaju suvlasnici zajednice imovine, njihovi (idealni dijelovi )se utvrđuju sporazumom- u slučaju dvojbe pretpostavlja se da su njihovi udjeli jednaki u veličini. Između bračnih drugova su interno na snazi ograničenja o raspolaganju postojećim suvlasničkim dijelovima koji ne proizvode pravne učinke prema trećim stranama. Pravni učinci prema trećim stranama postoje samo u slučaju zabrane i/ili opterećenja upisanog u zemljišne knjige sukladno § 364c ABGB ili ukoliko upućuje na ograničenje raspolaganja kada je upisano suvlasništvo.
Pod režimom zajednice imovine inter vivos, i sa imovinom zajednice i osobnom imovinom pojedinačno bračni drugovi odgovaraju za zajedničke dugove. Ukoliko se jedan bračni drug sam novčano zadužio ili se te obveze odnose na njega/nju osobno (primjerice obveze plaćanja uzdržavanja ili štete) pod režimom njihove jedinstvene zajednice imovine, odgovaraju svojom cjelokupnom zajednicom imovine kao i svojom osobnom imovinom. Suprotno, u slučaju režima ograničene zajednice imovine bračni drug koji nije dužnik ne mora odgovarati za takve dugove svojim dijelom zajednice imovine.
Pod zajednicom imovine mortis causa njihov sustav odvajanja vlasništva ostaje na snazi sve do smrti jednoga od bračnih drugova; svaki pojedini može slobodno raspolagati svojom imovinom. Ukoliko jedan bračni drug umre, imovina bračnih drugova se sjedinjuje u zajednicu imovine, koja se nakon odbijanja dugova dijeli na dvije polovice. Nadživjeli bračni drug dobiva jednu polovicu, dok druga polovica čini ostavinsku masu iza pokojnog ostavitelja (§ 1234 ABGB).
Prema ugovoru o nasljeđivanju jedan bračni drug označava onoga drugoga ili oboje određuju jedan drugoga recipročno kao svoje nasljednike (§ 1249 ABGB). Ipak, takvim ugovorom mogu se pokriti samo tri četvrtine njihove imetka (§ 1253 ABGB).
Osim ovih postoje i unaprijed sklopljenih aranžmani koji za slučaj rastave uređuju podjelu bračne imovine za dnevnu uporabu, bračne ušteđevine i/ili bračni dom. Načelo odvajanja vlasništva tijekom braka ostaje izvan učinka tih sporazuma. Sudac može odstupiti od važećega unaprijed sklopljenog sporazuma samo ukoliko je jedan bračni drug stavljen u nepošteno nepovoljan položaj i bilo bi nerazumno nametnuti aranžman o podjeli njemu/njoj (§ 97, stavak 2, Zakon o braku EheG).
3.2. Koji su formalni uvjeti i kome se mogu obratiti?
Bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi o podjeli bračne ušteđevine i bračnoga doma moraju se zaključiti u obliku javnobilježničke isprave (§ 97, stavak 1 EheG). U tim slučajevima stoga zaključivanje ugovora mora izvršiti javni bilježnik.
Suprotno tome, unaprijed sklopljeni sporzumi o podjeli bračne imovine za svakodnevnu uporabu zahtjevaju se samo u pisanom obliku (§ 97, stavak, 1 EheG).
3.3. Kada je bračni ugovor zaključen i kada postaje važeći?
Bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi mogu se zaključiti u bilo kojem trenutku braka. Bračni ugovori koji se sastavljaju prije braka primjenjuju se samo pod uvjetom da je do braka kasnije došlo. U skladu s njihovom svrhom, bračni ugovori i unaprijed sklopljeni sporazumi postaju važeći odmah (primjerice ugovor/sporazum o bračnoj imovini inter vivos), samo nakon smrti bračnih drugova (zajednica imovine u slučaju smrti) ili rastavom (unaprijed sklopljeni sporazumi).
3.4. Mogu li bračni drugovi promijeniti važeći bračni ugovor? Ako mogu, pod kojim uvjetima?
Bračni drugovi mogu promijeniti postojeći sporazum ukoliko za to postoje formalni uvjeti.