Brussels II bis Uredba omogućava pravilo izravne nadležnosti za postupke vezane uz rastavu, zakonsko razdvajanje i poništenje braka. Ta uredba ne pokriva sporove povezane samo s imovinskim posljedicama braka. Suci su obvezni automatski primjenjivati pravila nadležnosti koja proizlaze iz te uredbe kad se određuje nadležnost francuskih sudova prije primjene nacionalnih pravila nadležnosti.

Brussels II bis Uredba dopušta tužiteljima izbor između sva glavna kriterija za određivanje nadležnosti: uobičajeno boravište (članak 3-1 (a)) ili državljanstvo (članak 3-1 (n)) Stoga tužitelji mogu birati između sedam slučajeva nadležnosti (Cass. civ. I, 24.9. 2008, žalba br. 07-20.248).

Za sporove koji se odnose samo na vlasničke posljedice braka međunarodna nadležnost se određuje produljenjem pravila nadležnosti pravilima domaćega prava.

U domaćem pravu sudac obiteljskog suda ima isključivu nadležnost u osobnim pitanjima. Nadležni sud je sud u mjestu prebivališta u kojem živi taj par. Tamo gdje par ima razdvojeno prebivalište, nadležan je sudac obiteljskog suda u mjestu prebivališta bračnoga druga koji tamo uobičajeno boravi s maloljetnom djecom i, u drugim slučajevima, sudac obiteljskoga suda u mjestu prebivališta bračnoga druga koji nije podnio zahtjev za razvod braka (članak 1070 C.P.C.). Francuski sud može također biti nadležan ako je jedna od strana u sporu državljanin Francuske (članak 14 i 15 CC).

Kod pokretanja svih pravnih postupaka, donošenja presuda i izdavanja akata na dan ili nakon 29. siječnja 2019., bez obzira na datum sklapanja braka, primjenjivat će se Uredba Vijeća (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016.

Uredba predviđa da će nadležna tijela biti kako slijedi:

- U stvarima bračnoimovinskog režima u slučaju smrti jednog bračnog druga, nadležnost ima sud koji je nadležan za nadljeđivanja (čl. 4).

- U stvarima bračnoimovinskog režima u slučaju podnošenja zahtjeva za razvod braka, zakonske rastave ili poništenja braka, nadležnost općenito ima sud koji je nadležan za bračne sporove.

- U ostalim slučajevima bračni drugovi mogu sporazumno dogovoriti da je nadležna država članica mjerodavnog prava ili država članica u kojoj je sklopljen brak. Takav sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku te ga datiraju i potpisuju oba bračna druga. Kada nema sporazuma, u pravilu su za rješavanje svih pitanja vezanih uz njihov bračnoimovinski režim, osim u slučaju smrti jednog bračnog druga ili bračnog spora nadležni sudovi države članice:

• U kojoj bračni drugovi imaju zajedničko uobičajeno u vrijeme podnošenja zahtjeva sudu ili u surprotnome,
• Posljednjeg uobičajenog boravišta bračnih drugova ukoliko jedan bračni drug u toj državi i dalje boravi ili u surprotnome,
• Uobičajenog boravišta protustranke ili u surprotnome,
• Zajedničkog državljanstva bračnih drugova.

Uz iznimku parničnog postupka, javni bilježnici u Francuskoj nisu vezani ovim pravilima o nadležnosti te mogu slobodno postupati, na primjer, kod sastavljanja bračnog ugovora ili sporazuma o izboru prava.

Print this topic

back to top