1 Koje pravo se primjenjuje?
1.1. Koje pravo je mjerodavno za utvrđivanje imovine para? Koji kriteriji/pravila se koriste za određivanje mjerodavnog prava? Koje se međunarodne konvencije moraju poštivati u odnosu na pojedine države?
Na brakove sklopjene do 28. siječnja 2019. primjenjuju se hrvatska nacionalna pravila. Za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište. Ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema gornjim kriterijima mjerodavno je pravo Republike Hrvatske (čl. 36. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima).
Za ugovorne imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova.
Republika Hrvatska nije potpisnica Haške konvencije o pravu primjenjivom na bračne imovinske režime od 14.03.1978.
Bilateralni sporazumi o međusobnoj pravnoj pomoći, koje sadrže pravila o sukobu zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova sklopljeni su sa Češkom, Mađarskom, Mongolijom, Poljskom, Rumunjskom, Ruskom Federacijom i Slovačkom Republikom (vidi http://www.mprh.hr/bilateralna-suradnja-01).
Nakon usvajanja Uredbe (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. kod utvrđivanja mjerodavnog prava na sve brakove sklopljene od 29. siječnja 2019. te na brakove sklopljene prije datuma stupanja na snagu nove Uredbe kada su bračni drugovi izabrali pravo koje se primjenjuje na njihov bračnoimovinski režim od 29. siječnja 2019. primjenjuju se nova pravila.
U slučaju nepostojanja izbora prava, u članku 26. navedena je hijerarhija povezujućih faktora kojima se utvrđuje mjerodavno pravo kako slijedi:
- Prvo zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova nakon sklapanja braka.
- U suprotnome, zajedničko državljanstvo bračnih drugova u trenutku sklapanja braka. Ovaj se kriterij ne može primijeniti ako bračni durgovim imaju nekoliko zajedničkih državljanstava.
- U suprotnome, pravo države s kojim su bračni drugovi najbliže povezani u trenutku sklapanja braka.
Iznimno i na zahtjev jednog bračnog druga, nadležno pravosudno tijelo može odlučiti o primjeni prava države koja nije prvenstveno zajedničko uobičajeno boravište nakon sklapanja braka (čl. 22.3).
1.2. Imaju li supružnici mogućnost odabira mjerodavnog prava? Ako imaju, po kojim se načelima uređuje izbor (primjerice, odabir prava, formalni zahtjevi, retroaktivnost)?
Do 28. siječnja 2019. hrvatsko pravo samo po sebi ne predviđa izbor mjerodavnog prava pa ako su oba bračna druga hrvatski državljani, takav izbor nije dopušten. Međutim, ako je jedan bračni drug državljanin druge države, te ako mjerodavno pravo koje se primjenjuje na njihove osobne i zakonske imovinske odnose u vrijeme sklapanja ugovora dopušta izbor prava, bračni drugovi mogu izabrati mjerodavno pravo koje će se primjenjivati (čl. 37. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima), osim ako učinak toga prava nije suprotan Ustavu Republike Hrvatske i utvrđenim osnovama državnog uređenja (čl. 4. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima).
Uredba (EU) 2016/1103 predviđa mogućnost izbora prava jedne države članice čiji je državljanin barem jedan bračni drug ili pravo uobičajenog boravišta jednog bračnog druga u trenutku kada je izabrano pravo koje je mjerodavno za bračnoimovinski režim (čl. 22). Taj je izbor moguće valjano izvršiti od 29. siječnja 2019. u sklopu bračnog ugovora ili sporazuma o izboru mjerodavnog prava te u skladu s formalnim zahtjevima propisanim člankom 23. Ako se hrvatsko pravo smatra mjerodavnim, formalni zahtjevi uključuju pisani oblik sporazuma uz javnobilježničku ovjeru potpisa bračnih drugova.
Konačno, izbor prava mjerodavnog za bračnoimovinski režim za vrijeme trajanja braka će imati učinak samo u budućnosti, osim ako se bračni drugovi ne dogovore drukčije te ne dovodeći u pitanje prava trećih strana.
